ZAJEDNICA ŠPORTSKO RIBOLOVNIH DRUŠTAVA I UDRUGA BJELOVAR

ZŠRDUB - Zapisnik sa Skupštine 19. prosinca 2019. godine i u zapisniku pisana ostavka predsjednika ZŠRDUB više . 
Krkuša

Krkuša (Gobio gobio) — vrsta je slatkovodne ribe porodice šarana (lat. Cyprinidae), roda krkuše (lat. Gobio) — reda šaranki (lat. Cypriniformes).

Poznata je i pod nazivima: Pesjak, Brkaš, Globoček, Puzak i Sedrak.

Tijelo je cilindrično s velikim ljuskama. Ima dva mala brčića, koji se nalaze u kutovima usta i mesnate usne. Krkuša u prilično rijetkim slučajevima, dostiže do 20 cm u dužinu i debljinu palca, kao, na primjer, u središnjoj regiji Volge, najvećim dijelom ne više od 13 cm, uz maksimalnu težinu od oko 30 grama. Štapićasto tijelo, bez sluzi s gornje strane zelenkasto‑smeđe i prekriveno plavičastim ili crnkastim mrljama koje se ponekad sa strane spajaju u obliku tamne trake. Trbuh žućkast, srebrnast, leđna i repna peraja pokrivene sa tamno‑smeđim mrljama, koje se obično nalaze u nekoliko pravilnih redova. Sve su peraje sivkaste. Ima žute oči.

Doživi najviše 8 godina.

Izgledom je vrlo slična europskim vrstama roda mrene (lat. Barbus) ali:

  • Ima samo dva brčića oko usta, s mesnatim usnama
  • Veličine su puno manje (najviše 15–20 cm, prosječno 8–10 cm dužine)
  • Glava je razmjerno mnogo veća, s ustima u trbušnoj razini
  • Leđna i repna peraja su pjegave i tamno prugaste, dok prsne i trbušne peraje te podrepna peraja nemaju mrlja ili imaju neznatnu za podlogu, njihova boja varira od krem do crvenkasto smeđe.
  • Karakterističan izgled: zelenkasto‑siva leđa, sa strane srebrno zelenkasto‑žute boje s nizom velikih okruglastih crnih točaka, trbuh bijel ili srebrn.

Vrsta ima širok areal od Pireneja do sibirskih obala Tihog oceana.

Rasprostranjenost u Europi pokriva cijeli kontinent s iznimkom: Iberijskog poluotoka, središnje i južne Italije, Grčke, Dalmacije, Škotske, Islanda, središnje i sjeverne Skandinavije te Male Azije.

Živi po mogućnosti s kisikom bogatim vodama, čistim, plitkim s određenom strujom i pješčanim ili šljunčanim dnom, u području šarana, mrena, pastrva i lipljena — uvijek pri dnu.

Krkuša je društvena riba i voli živjeti u skupinama od nekoliko desetaka jedinki, ali je uglavnom grupiranje u jatu prilično otvoreno. Pojavljuje se u brzo tekućim, ali također i stajaćim vodama sa šljunčanim i pješčanim dnom obraslim vegetacijom. To je sjedeća vrsta koja ne čini duge migracije u rijekama koje nastanjuje.

Krkuša je sposobna za emitiranje cičavih zvukova, što je način na koji ribe komuniciraju jedna s drugom, varira sa stupnjem aktivnosti i temperature te neovisno o sezoni reprodukcije.

Isključivo mesožder, hrani se kukcima i ličinkama, račićima i mekušcima. Normalno aktivne tijekom dana, ali ako su uznemirene, posebice od predatora, one mogu odgoditi svoju aktivnost na razdoblja kada je intenzitet svjetlosti slab.

Ženka polaže oko 2000 jajašaca od svibnja do lipnja pri temperaturi vode od 12–18 °C između kamenja i vodene vegetacije. Jajašca se ispuštaju iznad podloge i nošene strujom tonući do dna lijepe se za podlogu te traje i do 4 tjedna, dok se mladi izlegu, hrane se planktonskim rakčićima. Larve i mlađ su bentičke te preferiraju šljunkom‑bogata pješčana staništa i slabu struju.

Krkuša se često koristi kao mamac za grabežljivce. Ona je već bila unesena u mnogim vodama koje bi jedva dosegla (npr., Lunzer Jezero, oko 1970.) — Kao riba za prehranu, ona je nešto pohana i pržena u tavi, vrlo ukusna. Zbog svoje male veličine rijetko se lovi za prehrambene svrhe. — Za akvarij s hladnom vodom, ona je vrlo preporučljiva.

Prethodni
  Klen
Sljedeći
Linjak  
  Slatkovodne ribe - Sve